Objavljeno Komentiraj

PRIKAZ KNJIGE – Suvremene fonološke teorije (Višnja Josipović Smojver)

Piše: MORENA TOMIĆ

 

Suvremene fonološke teorije, Višnja Josipović Smojver

Priručnik Suvremene fonološke teorije, autorice Višnje Josipović Smojver započinje pojavom strukturalizma u fonologiji. Strukturalizam u lingvistici zasniva se ponajprije na idejama švicarskoga lingvista Ferdinanda de Saussurea.

Utemeljitelj suvremene (strukturalističke) lingvistike i jedan od najvećih učenjaka u povijesti jezikoslovlja Ferdinand de Saussure (1857.–1913.) rođen je u Ženevi u obitelji uglednih prirodoslovaca. U znanstveni svijet ulazi znamenitom raspravom, napisanom u 21. godini života, pod naslovom Mémoire sur le systeme primitif des voyelles dans les langues indo-européennes (Rasprava o prvobitnome samoglasničkom sustavu u indoeuropskim jezicima), u kojoj je pretkazao opstojnost laringala u indoeuropskom prajeziku, što je nekoliko desetljeća poslije, nakon otkrića hetitskoga, i dokazano.

Obranivški doktorsku disertaciju o sintaksi genitiva u sanskrtu, godine 1881. postaje profesorom na “École pratique des hautes études” u Parizu, a 1891. prihvaća ponuđenu katedru na Ženevskome sveučilištu. Predavao je sanskrt, gotski, starovisokonjemački, grčki, latinski i litavski te općenito indoeuropsku filologiju. Devedesetih godina 19. stoljeća počinje se – čak i protiv svoje volje, tj. natjeran samom naravi jezičnoga fenomena – sve više baviti općejezikoslovnim pitanjima. Godine 1916. dva su Saussureova učenika, Charles Bally i Albert Sechehaye, na temelju studentskih bilježaka, objavila Cours de linguistique générale – jednu od najslavnijih knjiga u povijesti lingvistike.

Autorica obrađuje škole: praška, danska i američki strukturalizam. Praška se zasnivala na de Saussureu, danska na Hjelmslevljevoj glosematici, a američka na Leonardu Bloomfieldu. Temeljito je obrađena linearna SPE fonologija, koja je dio derivacijske odnosno generativne fonologije. Autorica zakonitosti ilustrira brojnim primjerima.

Posebno poglavlje posvećeno je Optimalnosnoj teoriji; fonologiji harmoničnosti, terminološkoj i notacijskoj specifičnosti , hrvatskoj segmentnoj fonologiji, načelima optimalnosne prozodije, analizi hrvatske prozodije.

Autorica pokušava rasvijetliti još nerazjašnjena pitanja glede geometrije razlikovnih obilježja. Postavlja slog kao nezaobilaznu fonološku jedinicu.

Prilikom obrađivanja metrike i prozodije, doznajemo da se prozodijska tipologija dijeli na ritmičku i tonsku, a istaknute su i ritmičke i tonske posebnosti u fonološkoj tipologiji.

Autorica se nada kako je priručnikom uspjela čitateljima olakšati pristup i bavljenje fonologijom, no svjesna je kako bavljenje njome ostaje zahtjevno i dalje. Razlog tomu je složenost te discipline u kojoj univerzalnost postaje imperativ, povezivanje s drugim disciplinama nužnost, a metaforički modeli u okviru kojih se analiziraju fonološke pojave, apstraktni su.

Priručnik sadrži i sljedeće:

  • Pregled literature
  • Popis kratica
  • Indeks primjera i ilustracija
  • Glosar fonoloških pojmova
  • Manje poznate jezike iz fonološke literature
  • Kratice izvora koji se u punom obliku mogu naći u popisu literature
  • Kontrastivni indeks optimalnosnih ograničenja
  • Predmetni, te indeks autora
Predstavljanje knjige Višnje Josipović Smojver, Suvremene fonološke teorije u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 22. veljače 2018. godine

Višnja Josipović Smojver radi kao redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku, a trenutno je i predstojnica Katedre za engleski jezik. Predaje Fonetiku i fonologiju studentima dodiplomskog studija anglistike, Engleski širom svijeta na diplomskome lingvističkom studiju anglistike te Suvremene fonološke teorije na poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike.

Najuži predmet interesa joj je fenomen stranog akcenta u izgovoru. To je bila i tema njezinog magistarskog rada, u kojem se usredotočuje na segmentnu razinu, kao i doktorske disertacije, koja se bavi prozodijskim aspektom razlika između hrvatskog i engleskog.

Objavila je i niz radova iz područja fonetike i fonologije, od kojih valja istaći sveučilišni udžbenik iz fonetike i fonologije, Phonetics and Phonology for Students of English. Sudjelovala je na domaćim i međunarodnim skupovima. Nakon jedne faze usredotočenosti na blizanački govor, najnovije predmet njezinog interesa je engleski kao lingua franca.

Objavljeno Komentiraj

IZ MEDIJA – Predstavljanje knjige  “Dva muža Karoline Lotman”, Midhata Ajanovića

Četvrtak, 15. veljače 2018., Media Centar (Networks), Sarajevo

OSLOBOĐENJE: Midhat Ajanović: Majmun plus mašina jednako čovjek

Poznati intelektualac Midhat Ajanović – Ajan, predstavio je svoju novu knjigu Dva muža Karoline Lotman u sarajevskom Networksu u organizaciji Media Centra.

Radiosarajevo.ba prenosi ovu vijest ističući da je “riječ o prvom trileru u karijeri ovog autora koji se do sada međunarodno dokazao kao uspješan pisac, animator, karikaturista i teoretičar filma”. U društvu s kolegom i suvremenikom Borom Kontićem, publika je imala prilike saznati više o specifičnostima švedskog “moralnog trilera” čiji je najznačajniji predstavnik ujedno i jedan od Ajanovih uzora iz svijeta književnosti – Henrik Mankell. Osvrnuli su se na specifičnu metodu koju Ajan koristi u pisanju, na način da svoje likove najprije nacrta.

Midhat Ajanović, u Švedskoj cijenjen, za sebe je više puta rekao da je ljubitelj krimića. Bhdinfodesk.com navodi da mu je bila želja da napiše roman po svim pravilima žanra. U svom romanu Ajanović se bavio i ključnim problemima našeg vremena, od terorizma do ksenofobije, a kako kaže u ovom romanu prisutan je i humor.

Magazin Fokus također prenosi vijest o boravak uspješnog pisca u Sarajevu, dok Oslobođenje donosi intervju pod naslovom Midhat Ajanović Ajan: Majmun plus mašina jednako čovjek u kojem Ajanović otvoreno govori o svom novom romanu, književnim uzorima, poslijeratnom Sarajevu, životu u Švedskoj, dijaspori i drugim suvremenim temama o kojima piše u svojim romanima.

Na pitanje novinarke Mirele Sekulić koliko autobiografskih elemenata ima u njegovim knjigama, Ajanović odgovara:

“Dugo već živim na Zapadu, gdje su mediji zauzeli ogroman prostor u našim životima. Ljudi me obično pitaju za sve knjige, jesu li o meni, uvijek odgovaram – jeste 5 posto. Upravo iz medija sam naučio da je dovoljno pet posto istine da bi ljudi vjerovali. Nažalost, u takvom vremenu živimo i nisam se mogao oduprijeti potrebi da izrazim svoje mišljenje o politici, književnosti… ali se nadam da čisti trilerski dio dominira knjigom. Ljudi koji su je čitali kažu da se čita upravo onako kako sam to želio.”

Saznajte više iz medija:

BHDINFODESK.COM: Sarajevo: Predstavljen krimi roman Midhata Ajanovića
RADIO SARAJEVO: Midhat Ajanović predstavio svoj novi triler: Dva muža Karoline Lotman
OSLOBOĐENJE: Midhat Ajanović Ajan: Majmun plus mašina jednako čovjek (intervju)
OSLOBOĐENJE: Predstavljen krimi roman Midhata Ajanovića: Dva muža Karoline Lotman
FOKUS: Predstavljen krimi roman Midhata Ajanovića

 

Objavljeno Komentiraj

PRIKAZ KNJIGE – Dva muža Karoline Lotman

Piše: MORENA TOMIĆ

Dva muža Karoline Lotman

„Vidim, vi volite knjige na papiru.

Za mene je knjiga jedino ona otisnuta na papiru. Ono drugo su slova na ekranu, a ne knjige.“

Već ovaj citat iz novog romana Dva muža Karoline Lotman, Midhata Ajanovića Ajana, sasvim jasno pokazuje kolika je autorova ljubav prema knjigama i čitanju.

„Ja naravno ne znam kakav sam pisac, ali sam sigurno dobar i posvećen čitalac. Stalno imam apetit za čitanje. Čitanje je kreacija skoro koliko i pisanje. Da biste istinski znali pisati morate na jednu napisanu stranicu pročitati njih tisuću.“

 

Glavni likovi romana su Mirela i Enver, bračni par srednjih godina. Veoma su povezani, vole kuhati i popiti čašu dobrog vina. Imaju brojne simpatične kućne ljubimce; tu su dvije papigice tigrice Greta i Felix:

„Naše dvije ptice, od vrste onih malih papagaja koje se na našem jeziku zovu tigrice, a na švedskom „undulati“, bile su apsolutni gospodari našeg mini-univerzuma jer jedino njih dvoje su mogli raditi što im je volja.“;

mačak Garfield:

„Naprosto, razum je stajao pred zagonetkom tog stvora – kako je uopće neko živo biće moglo biti toliko lijeno? Njemu je bio napor spavati i ležati i ne bi ni to radio kad bi postojala kakva mogućnost da se bude još pasivniji.“;

te pas Droopy:

„Zavoljeli smo, da tako kažem, na prvi pogled njegove uplašene oči ispod poluspuštenih kapaka, koje su nam olakšale izbor njegovog imena.“ „Njih četvero bili su nam kao četiri strane svijeta s kojih su nas obasjavali blještavi zraci radosti.“

Okosnica romana je ubojstvo u susjedstvu.

Ubijena je kontroverzna umjetnica Karolina, a među osumnjičenima za njezino trovanje je i pripovjedačeva supruga. Zbog specifične situacije (Karolina živi u zajednici poliamori), osumnjičena su i oba supruga; Simon i Harald, ali i umjetnik Jakob.

Istraživanje ubojstva za Mirelu i Envera postaje neka vrsta bijega od surove svakodnevice, u kojoj su oboje ozbiljno bolesni.

No to nipošto nije samo kriminalistički roman nego duhovito i dopadljivo promišljanje o životu prožeto ironijom i nostalgijom za prošlošću. Roman funkcionira i kao crnohumorna kritika suvremenog društva gdje su internet, Facebook i Pokemon go istisnuli knjige, čitanje i druženje sa susjedima, onakvo kakvo je bilo nekada. Autor mnogo promišlja i politiku u svijetu; tu se osvrće i na činjenicu da muslimani nisu osobito dobrodošli u Švedskoj.

U galeriji živopisnih likova, najzabavniji svakako je Mate Mrga, koji predstavlja vezu sa bosanskim mentalitetom, a čiji je svaki susret s pripovjedačem urnebesna epizoda.

Interesantan lik je i Harald, koji s pripovjedačem kroz čitav roman razmjenjuje književne preporuke.

U inspektoru Dahlinu, autor nam daje lik antipatičnog, a ipak zabavnog detektiva.

“Baš sam se dvoumio između toga da izađem van i prošećem ili da naručim još jednu čašu vina kad se na vratima pojavila poznata fizionomija mog omiljenog detektiva. Kommissarie Dahlin je zastao na vratima kad me je vidio. Bila je to tipična glupa situacija koja nastane, recimo, kada se dogodi kvar na vlaku koji još nije ni krenuo; već smo se ispozdravljali s onima koji su nas pratili, izrekli riječi oproštaja, dali obećanja. I sad se gledamo kroz otvoren prozor na kupeu bez ideje o tome što reći i kako se ponašati. Na kraju je njegov mačo karakter prevladao neugodu te je odlučnim koracima prišao i sjeo za moj stol.”

Roman završava kontemplacijama o životu, te dokazuje da je pisac bio u pravu kad nam je na početku obećao kako će putovanje kroz ovaj rukopis biti lijepo i zanimljivo iskustvo, da se druženje neće prekinuti prije zadnje stranice romana, a da će njegovo čitanje postati draga uspomena.

 

O autoru

Midhat Ajanović Ajan

„Ja sam profesor i pisac koji voli crtanje i film.“

Midhat Ajanović (Sarajevo, 1959) filmski je autor, filmolog, karikaturist, književnik i publicist. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Prije rata želio je preseliti u Zagreb, no životni put ipak ga nosi u Švedsku.

  1. doktorirao je filmologiju u Götteborgu, gdje živi od 1994. godine. Autor je sedam kratkih animiranih filmova i više knjiga karikatura. Tekstove o animaciji objavljuje u švedskom Göteborg-Postenu i Hrvatskom filmskom ljetopisu. Bio je umjetnički direktor zagrebačkog Animafesta 2002. godine.

U Hrvatskoj su mu objavljene filmološke knjige “Animacija i realizam” (Hrvatski filmski savez, 2004), “Karikatura i pokret: devet ogleda o crtanom filmu” (Hrvatski filmski savez, 2008), “Milan Blažeković – život u crtanom filmu” (Hrvatski filmski savez, 2010), “Nedeljko Dragić: čovjek i linija” (Hrvatski filmski savez, 2014). Predaje povijest i teoriju animacije na sveučilištima u Götteborgu i Trollhättanu te na Akademiji animacije u Eksjöu. Pišući program nastave povijesti animiranog filma u Švedskoj u njega je unio obavezno predavanje o Zagrebačkoj školi o čemu je napisao i jednu stručnu studiju.

Autor tvrdi da se u prostoru hrvatske kulture i jezika osjeća prirodno i komotno: na hrvatskom je objavio romane “Jalijaš” (Hrašće, 2003), “Katapult” (Hrašće, 2003), “Salijevanje strave” (Matica hrvatska Bizovac, 2013), “Portret nacrtan ugljenom i kišom” (Matica hrvatska Bizovac, 2015), “Time Laps” (Matica hrvatska Bizovac, 2016), te najnoviji; “Dva muža Karoline Lotman” (Ibis grafika, 2017). Za svoj je rad Ajanović nagrađen na brojnim književnim i filmskim manifestacijama te izložbama širom svijeta.

Iako je, prema vlastitim riječima, već više od petnaest godina u stanju pisati i objavljivati esejistiku na švedskom, nikad nije ni pomislio pisati prozu ikako drugačije nego na bosanskoj varijanti njegove rodne štokavštine. Kao fanatik forme odnosno diskursa, uvijek najprije napravi konstrukciju i sagradi kuću pa tek onda u nju ubaci namještaj i useli likove.

Na pitanje što mu ipak najbolje leži; pisanje, crtanje ili profesura, odgovara ovako:

„U nekom drugom životu i svijetu u kome bih mogao živjeti od mojih knjiga ja bih uglavnom pisao, jer mislim da sam dobar u tome i imam šta reći, ali bih ipak pomalo i crtao jer to volim i u tome uživam. Došao sam u ovu zemlju kada mi je bilo 35 godina i naravno nisam poznavao ni jedne riječi švedskog jezika. Šest godina nakon toga počeo sam predavati na sveučilišnoj razini. Moja su predavanja jako posjećena i većina mojih studenata, a među njima ima i danas svjetski relevantnih filmskih umjetnika, nakon završenih studija održavaju kontakt sa mnom. Moguće da je ipak profesorska uloga u kojoj se nalazim zapravo ona koja je najprirodnija za mene.“

Sjeća se i svog prvog crteža. Bio je to strip o nekom sarajevskom vampiru. Čuvao ga je jako dugo, ali mu je u ratu nestao zajedno s drugim stvarima.

„Dobra priča mora imati tajnu, neki kemijski spoj koji nastane na relaciji pisac-knjiga-čitatelj i neobjašnjiv je, nerastumačiv. I drugo, a to je moje subjektivno mišljenje, dobra priča mora biti začinjena humorom. Ništa na ovom svijetu što je vezano za čovjeka i njegovo društvo ne može biti dobro bez humora. Osoba bez smisla za humor može biti dobar pisac, ali nikad odličan.“

Sudeći po ovome, Ajan zaista ima recept za dobru priču.