Objavljeno Komentiraj

Knjige koje se čitaju u jednom dahu

Često se možete upustiti u pustolovinu, a da ne napustite udobnost svog dnevnog boravka. Pritom možete pročitati knjigu koja će vas potaknuti na promjene. Izabrali smo za vas nekoliko naših zanimljivih izdanja koje se čitaju u jednom dahu, potiču nas na razmišljanje i u sebi nose poruke ćemo još dugo pamtiti.

Knjige Ibis grafike

Vedran Mezei: Tu sam! – 7 priča na putu do odredišta

Dubrovački pisac Vedran Mezei, autor je knjige Tu sam! koja sadrži sedam priča iz života raznih likova (umjetnika, pisca, glazbenika, mladog bračnog para…). Ovih sedam priča nam govori o neobičnim događajima u životu običnih ljudi koji su, svatko na svoj način došli do raskrižja i tako pokrenuli okidač vlastite promjene. Kroz tekst često se isprepliću dva elementa: glazba i putovanje. Priče nas vode na putovanja od Pariza i Rima preko Londona, Amsterdama, Egipta i New Yorka pa sve do Rio de Janeira. Knjiga ima i svoj soundtrack sastavljen od pjesama koje se u službi radnje provlače kroz tekst. Na taj ste način riješili tri dileme za ovo ljeto: što čitati, koju glazbu slušati i kamo putovati.

Midhat Ajanović-Ajan: Dva muža Karoline Lotman

Poliamorija (dolazi od grčke riječi πολύ, poly za “više” i latinske riječi amor za “ljubav”), odnosno višeljublje, naziv je za održavanje intimnih odnosa – romantične i/li seksualne prirode – s više od jedne osobe, a uz znanje i pristanak svih partnera. Midhat Ajanović – Ajan u svom romanu Dva muža Karoline Lotman donosi neobičnu priču o jednoj takvoj zajednici u kojoj se nalazi Karolina, umjetnica s dva muža Simonom i Haraldom, koja biva otrovana u svom stanu. U tom trenutku počinjemo pratiti dvije paralelne istrage Karolinine smrti: jednu koju vode znatiželjni Karolinini susjedi, bračni par Mirela i Enver i drugu, onu policijskog inspektora Larsa Dahlina. Osim što je kriminalistički roman, priča je obogaćena promišljanjem mnogih pitanja i problema svojstvenih suvremenom čovjeku.

Knjige Ibis grafike

Saadat Hasan Manto: Preko granica

Jeste li znali da iako veliki broj Indijaca nema zahod, mobitel je nešto što će se pronaći kod gotovo polovice stanovnika bez obzira kojem staležu pripadao. Broj mobitela doista je veći od broja WC školjki! Jedna ovakva zanimljiva crtica iz suvremenog života, uvertira je za povratak u prošlost i to zahvaljujući knjizi indijsko-pakistanskog pisca Saadata Hasana Mantoa, Preko granica. Ovaj veliki pripovjedački majstor urdu jezika kojeg su svojedobno svojatali i Indija i Pakistan, donosi nam presjek dviju zavađenih društava u prvoj polovici 20. stoljeća. Knjiga sadrži četrnaest pripovjedaka o ljubavi, ludosti i ratu, koje oslikavaju kaotično stanje u tom dijelu Azije u kojemu su nekadašnji sugrađani, susjedi i prijatelji postali neprijatelji i stranci. U svojim pričama Manto piše o ljudima s margine, prostitutkama, te su mu često priče bile zabranjivane zbog opscenosti. U nekima tematizira i homoseksualizam, ali sve to čini bez moraliziranja, pomalo hard-boiled, s dobrim razumijevanjem psihologije i socijalnog konteksta, društvenih uloga, staklenih plafona i mimikrija.

Marko Radumilo: Dan kada su centarfori promašivali

Seks, droga, alkohol i odrastanje u devedesetima. Svi pričaju kako su devedesete bile super godine, ali saznajte kakve su bile za junake priča u knjizi Dan kada su centarfori promašivali, Marka Radumila. Pred vama je dnevnik jednog urbanog odrastanja, isprepletenih sudbina mladih ljudi, negdje na pragu adolescencije, u vrijeme koje za smireno, neko navodno normalno odrastanje nije baš najpovoljnije. Iako su priče tematski i jezično u potpunosti zagrebačke, mnogima su podsjetnik na dane odrastanja malih ljudi u velikom gradu. Time je ova zbirka priča određena generacijski i stoga će se jedna čitava generacija koja je odrastala u devedesetima u njima moći lako prepoznati.

Objavljeno Komentiraj

MIDHAT AJANOVIĆ – AJAN: Mi biramo hoćemo li živjeti smisleno ili besmisleno. Ako se opredijelimo za ovo prvo, onda umjetnost mora biti dio našeg života.

Piše: Ena Bebek (Ibis grafika)

Midhat Ajanović – Ajan na promociji knjige Dva muža Karoline Lotman u zagrebačkom književnom klubu Booksa, 7. lipnja 2018.

Nakon promocije u Sarajevu, sarajevski pisac Midhat Ajanović – Ajan predstavio je u četvrtak, 7. lipnja 2018. u književnom klubu Booksa svoj roman Dva muža Karoline Lotman (Ibis grafika, 2017.). Uz Midhata Ajanovića – Ajana, na promociji knjige zagrebačka publika susrela se s hrvatskim redateljem Damirom Čučićem.

Povodom promocije knjige Dva muža Karoline Lotman, razgovarali smo s autorom o njegovom dosadašnjem radu, novim knjigama i književnosti općenito. Također, zanimala nas je i suradnja Ajanovića i Čučića koja je započela filmom Pismo ćaći, za kojeg je Čučić dobio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film na 59. izdanju Festivala igranog filma u Puli.

 

U Zagrebu ste ovog tjedna imali čak dvije promocije knjiga. Jednu na ovogodišnjem izdanju Animafesta, a druga se održala u Booksi. Možete li reći nešto više o knjigama?

To da su knjige objavljene tako blizu jedna drugoj ispalo je sasvim slučajno. Jednu od njih, knjigu eseja Film i strip radio sam jako dugo, nekih petnaestak godina. Drugu, roman Dva muža Karoline Lotman, napisao sam relativno brzo za nešto više od godinu dana. Prozne knjige se dugo “kuhaju” u mojoj glavi, a kad se “skuhaju” onda je njihovo prenošenje na papir relativno jednostavan proces. Teško da sam ja prava osoba koja može reći nešto više o mojim knjigama, to mogu uraditi samo oni koji te knjige pročitaju. Ja jedino mogu reći da sam u oba slučaja zadovoljan rezultatom. Da je drugačije ne bih ih ni objavio. Inače, budući da ne živim u Zagrebu, zgodno se namjestilo da obje knjige mogu predstaviti unutar jednog tjedna mog boravka tamo.

Midhat Ajanović Ajan i Damir Čučić na predstavljanju knjige Dva muža Karoline Lotman u književnom klubu Booksa, 7. lipnja 2018.

Govoreći o filmu i Animafestu, nezaobilazna je veza Ajanović – Čučić započela filmom Pismo ćaći, kojeg smatrate jednim od tri najbolja hrvatska filma nastala u ovom stoljeću, a za kojeg je Čučić dobio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film u Puli. Kako je došlo do suradnje?

Prvo je došlo do prijateljstva i međusobnog poštovanja. Do suradnje će tek doći jer su sad aktualne neke nerazumljive administrativne zavrzlame oko mog ugovora.

“Time lapse” (pojam koji označava tehniku snimanja/fotografiranja) pretočit ćete na filmsko platno. Je li naslov knjige prevagnuo kod odabira za izradu scenarija ili ste u potpunosti posao snimanja filma prepustili Damiru Čučiću?

Ne, ne vjerujem da je naslov knjige tu uopće bitan. Koliko sam ja shvatio Damira Time Lapse će biti okosnica filmske priče, ali on će koristiti detalje i iz drugih knjiga. Moja uloga tu je da pomognem koliko mogu, ali radi se o Damirovoj viziji i na koncu će to biti njegov film kada, nadajmo se, bude završen. Ja naravno znam mnogo o mojim vlastitim knjigama, a znam ponešto i o filmu pa ću mu biti pri ruci kad god mu zatrebam.

Na ovim će Vas prostorima publika možda prije prepoznati po angažmanu na Animafestu, nego po knjigama. Sami ste jednom prilikom naveli kako je Vaša publika ovdje mala, ali zahvalna. Kakav je položaj pisane riječi danas i koliko je danas publici potrebno da čitaju dobre priče?

Žao mi je ako je tako. Ja volim “Animafest”, taj festival je važan dio mog života, ali volio bih da me ljudi više poznaju po onome što radim. Pogotovo u Hrvatskoj, zemlji u kojoj sam objavio najveći broj svojih knjiga. Položaj pisane riječi je dvojak:  vi danas imate neizdrživu kakofoniju, neprohodnu džunglu plitkoumnosti koju stvaraju digitalni mediji koji odvlače pažnju od zapravo jedinog bitnog čitanja, onoga čitanja koje nas oplemenjuje i humanizira. U jednoj od najvažnijih knjiga uopće napisanih (a ja tu ubrajam i Bibliju i Das Kapital i bilo koju drugu knjigu), romanu Mi Jevgenija Zamjatina još 1920-tih nam je objašnjeno gdje smo kao vrsta pogriješili: opredijelili smo se za matematiku umjesto za ljubav. Takve stvari ne možete pročitati na portalima i na Facebooku.  Mislim da publici (to jest svima nama) čitanje i dobre knjige nikada nisu bile potrebnije.

U knjizi Film i strip govorite o Henningu Mankellu koji je promijenio strukturu pripovijedanja – koliko je samo pripovijedanje važno danas?

Neki ljudi koji su čitali “Karolinu” usporedili su knjigu s romanima Henninga Mankella. Ja to zbilja doživljavam kao veliki kompliment. O Mankellu sam u knjizi Film i strip napisao, između ostalog, i ovo:

“Mankell kao i drugi skandinavski autori koji su djelovali na njegovom tragu stvorili su jednu vrstu “moralnog trilera“ gdje se centralni konflikt ne gradi između snaga zakona na jednoj i klasične mafije ili ubojica iz koristoljublja, već fašizam, rasizam, ksenofobija, seksizam i slične devijacije koje više nisu suprotstavljene prema društvu već integrirane u njega poput kancera. Budući da je dobar dio života svojom odlukom Mankell proveo u Africi gdje je postao još svjesniji i osjetljiviji na globalnu povezanost modernog organiziranog kriminala i zakulisnih političkih igara kao i njihovim posljedicama na svakodnevni život: pljačkom prirodnih resursa od strane multinacionalne korporacije ovdje, znači izbjegličku krizu ondje što sa svoje strane hrani terorizam i doprinosi usponu rasizma i agresivne desnice u cijelom svijetu. Za Menkella glavni kriminalci nisu iznuđivači dugova porijeklom iz Čilea ili šverceri cigareta iz Srbije već grabežljivci duboko ukorijenjen u strukture moći koji zgrću milijune na prevarama, pljačkama i manipulacijama koji su u svojim rukama koncentrirali toliku moć da su ljudima oduzeli svijest da je nešto drugo osim sebičnosti i grabeži uopće moguće.”

Bit će vam možda zanimljivo da ću odmah nakon povratka iz Zagreba putovati na sjever Švedske gdje ću boraviti u Mankellovoj rodnoj kući. Naime, dobio sam radnu stipendiju Švedskog društva pisaca kojemu je Mankell ostavio svoju vilu kako bi je kolege mogli koristiti. Tako ću u ambijentu u kojem je on stvarao svoje knjige pisati svoj novi roman. Život nas, eto, katkada počasti nečim o čemu sami nikad ne bi ni maštali.

Promocija knjige Dva muža Karoline Lotman, pisca Midhata Ajanovića Ajana u književnom klubu Booksa, 7. lipnja 2018.

Kakav je odnos prema publici kada se radi o pisanoj riječi, a kakav kada se radi o filmu?

Ne pravim ja tu neku razliku. I film i knjiga ili jesu ili nisu umjetnost. Ako jesu onda su jednako vrijedni. Smisao umjetnosti je da nas učini boljim ljudima. Nedavno preminuli Philip Roth pisao je da je “najgora lekcija kojoj te život može podučiti – da mu nedostaje smisao. A kad se to jednom dogodi, sreća više nikad ne dolazi spontano. Uvijek je umjetna, a čak i kad nastupi, čovjek za nju plaća cijenu tvrdoglavog otuđenja od samog sebe i vlastite životne priče.” Drugim riječima mi biramo hoćemo li živjeti smisleno ili besmisleno. Ako se opredijelimo za ovo prvo, onda umjetnost mora biti dio našeg života.

Sami navodite kako knjiga mora biti istinita čak i kada je sve u njoj laž i nadovezujete se izjavom da je u knjizi uvijek barem 5% sadržaja biografsko. Možete li nam otkriti neke biografske elemente knjige Dva muža Karoline Lotman?

Zbilja ih ima nekoliko… Ona epizoda s kupovinom ruksaka je autentična kao i ona sa sarajevskim gladnim psima-beskućnicima. Materijal za knjigu možete sklopiti samo iz vlastitih znanja i iskustava. Druge nemate…

 Popularnost trilera općenito i fascinacija njime u Švedskoj i drugim skandinavskim zemljama je zaista velika. Jeste li primijetili da je roman Dva muža Karoline Lotman bolje prihvaćen na švedskom tržištu nego neki raniji naslovi?

Nije još preveden. Na švedskom će biti objavljen početkom iduće godine. Nema tu neke velike razlike. Nešto više knjiga se proda u Švedskoj, ali sve su to i dalje skromne naklade. Jedina iznimka bio je roman Jalijaš (na švedskom “Värstingen från Sarajevo”) koji se iznenađujuće dobro prodao.

 Omot za ovu knjigu radio je oskarovac Chris Landreth – koja je poveznica između vas?

Jednostavna: mi smo prijatelji.

Midhat Ajanović Ajan na promociji knjige Dva muža Karoline Lotman u zagrebačkoj Booksi, 7. lipnja 2018.

Čitajući knjigu nailazim na zanimljivu podjelu poglavlja: 1. dio čini sama priča o Karolini Lotman i istrazi, 2. dio u kojem kritizirate odnos društva prema manjinama, a u 3. neizmjeran napredak tehnologije u zadnjih nekoliko godina. Radi li se o klasičnoj podjeli poglavlja kada govorimo o Vašem radu?

Odlično ste to analizirali. Upravo to i takvim redoslijedom su postavljena tri sloja knjige. Ima i četvrti, najdublji, a to je intimni prostor običnog čovjeka izmučenog traganjem za ljubavlju i slobodom u “svijetu prožetom nezamislivim egoizmom”, kako je to formulirao Tarkovski. Pretpostavljam da se knjiga može istodobno iščitati i kao priča o dominantnom društvenom modelu našeg doba, kapitalizmu, njegovim temeljnim osobinama, efikasnoj i masovnoj proizvodnji, te sveopćoj nepravdi, okrutnoj eksploataciji, izazivanju ratova i širenju mržnje. Kapitalizam nam je nametnuo permanentni razvoj kao imperativ i konzumaciju kao način života. Ako stalno trčimo za novcem i kupujemo nove i nove predmete kad ćemo imati vrijeme za ono što doista jest najdublji smisao naših života – ljubav?

Govoreći o kritici upućenoj medijima i digitalnoj tehnologiji, možemo povezati i Vaše karikature na stranici media.ba koje su uglavnom okrenute medijima. S obzirom na to da ste studirali novinarstvo, no njime se ne bavite već 25 godina, odakle dolazi ta kritika? Trebaju li novinari biti kritičniji prema stanju u medijima od samih čitatelja?

Ako govorite o mojoj profesiji, dakle onome od čega živim onda sam ja profesor, ali može li se za bilo koga tko je objavio osam romana i još devet knjiga eseja govoriti da je bilo što drugo do pisac? Ja sam bio novinar u jednom drugom svijetu, predinternetskom, kada ti se činilo da je objaviti nešto zbilja imalo određeni značaj. Danas svi objavljuju, novinarstvo je površno i korumpirano. Te su tendencije počele još za vrijeme moje aktivne karijere u novinarstvu zbog čega mi je drago da sam napustio tu profesiju. I položaj karikature je dio iste krize. Ja volim humor, a karikatura je eminentna forma humora. Zbog toga sam frustriran što preostale novine uglavnom više ne objavljuju karikaturu. Čini mi se da to nije slučajno. Karikatura je efektan lijek protiv gluposti. No, oni koji danas kontroliraju medije žele što više gluposti i posljedično tome što manje karikature. Ja danas radim karikature uglavnom kao ilustracije za moja predavanja. Te karikature koje ste vidjeli skinute su s mojih PowerPoint-predavanja na predmetu Vizualne komunikacije.

 

 

Objavljeno Komentiraj

Promocija knjige Dva muža Karoline Lotman, Midhata Ajanovića – Ajana u Booksi

Dva muža Karoline Lotman, Midhat Ajanović Ajan

Sarajevski autor Midhat Ajanović – Ajan, predstavit će publici 7. lipnja u zagrebačkoj Booksi (Martićeva 14d) svoj roman Dva muža Karoline Lotman. Promocija knjige zakazana je za 19:00 sati, a uz autora, publici će se predstaviti i Damir Čučić.

Veza Ajanović – Čučić započela je filmom Pismo ćaći, kojeg Ajanović smatra jednim od tri najbolja hrvatska filma nastala u posljednjih 100 godina, a za kojeg je Čučić dobio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film na 59. izdanju Festivala igranog filma u Puli. Hrvatski redatelj, scenarist i producent Damir Čučić, pokazao je interes za Ajanovu prozu, pa će publika u zagrebačkoj Booksi moći čuti nešto više i o filmu nastalom u suradnji Ajanović – Čučić Time laps.

Knjiga Dva muža Karoline Lotman, u izdanju Ibis grafike, prvi je krimi roman ovog autora koji sam ističe da si je još u mladosti obećao kako će napisati deset romana, od kojih će jedan zasigurno biti krimić. Midhat Ajanović – Ajan ističe kako je kriminalistički roman vrlo popularna forma u Švedskoj, u kojoj živi od 1994. godine, a pojedinosti o ovoj formi ističe i u knjizi Film i strip u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Bizovcu.

Radnja romana Dva muža Karoline Lotman smještena je u mirno naselje u predgrađu Göteborga. Karolina Lotman je umjetnica koja živi u takozvanoj zajednici poliamori s dva muža, Simonom i Haraldom. Jednog jutra Karolina je nađena otrovana u svom stanu. Kroz roman pratimo dvije paralelne istrage Karolinine smrti: jednu koju vode znatiželjni Karolinini susjedi, bračni par Mirela i Enver i drugu, onu policijskog inspektora Larsa Dahlina.

Midhat Ajanović Ajan

Midhat Ajanović, publici je poznat kao pisac, filmski autor, animator, karikaturist, teoretičar filma te dobitnik nagrada za animirane filmove na Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu – Animafestu. Ovaj svestrani Sarajlija, uz to što piše, bavi se i filmom te stripom, a zaslužan je i za značajnu bibliografiju stručne literature objavljene za Hrvatski filmski savez kroz Hrvatski filmski ljetopis.

Objavljeno Komentiraj

Dva muža Karoline Lotman – 20% popusta

Dva muža Karoline Lotman, Midhat Ajanović Ajan

Od 21. do 27. svibnja, roman Dva muža Karoline Lotman, autora Midhata Ajanovića – Ajana, bit će snižen za 20% povodom promocije koja će se održati u Booksi u zagrebačkoj Martićevoj ulici u četvrtak, 7. lipnja 2018. s početkom u 19 sati.

Na promociji knjige sudjeluju autor Midhat Ajanović – Ajan, te Damir Čučić, hrvatski redatelj, scenarist, producent i montažer.

Roman sarajevskog pisca s adresom u švedskom gradu Göteborgu, prati priču o Karolini Lotman i njena dva muža, ali istovremeno progovara o položaju manjina, prvenstveno Muslimana, u današnjem društvu.

Kroz cijeli se roman autor bavi i temom medija i društvenih mreža kao brzorastuće tehnologije koju postaje sve teže pratiti. Ipak, roman u fokusu drži Karolinu i njen život s dva muža, te prati (prividno) miran život u jednom švedskom naselju. Ajan se ovim romanom počeo okretati kriminalističkom žanru, koji se pokazao prigodnim i za uplitanje mnogih društvenih pitanja i kritika u prvotnu fabulu samoga sebe.

Govoreći o romanu Dva muža Karoline Lotman, valja još spomenuti kako je autor crteža za korice Chris Landreth, poznati američki umjetnik i animator koji od sredine 1990-tih živi u Torontu. Dobitnik je prestižne nagade Oskar (2004.) za animirani film Ryan.

Više pojedinosti o knjizi pogledajte ovdje.

Objavljeno Komentiraj

Mediteranski festival knjige od 9. – 13.5.2018.

Izvor:  Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske

Od ponedjeljka 9. svibnja, pa do nedjelje 13. svibnja potražite nas u Splitu na Mediteranskom festivalu knjige. Ulaz je Slobodan. Festival na Gripama bit će otvoren u srijedu, četvrtak i nedjelju od 10:00 do 20:00 sati, a u petak i subotu od 10:00 do 21:00 sat.

Ibis grafika će se na Mediteranskom festivalu knjige predstaviti s naslovima iz područja dječje književnosti, književnosti za mlade, beletristike, ali i znanstvene i stručne literature. Knjige će posjetiteljima biti dostupne uz prikladne popuste.

 

IZ PONUDE IZDVAJAMO:

Radoslav Katičić: Naša stara vjera

RADOSLAV KATIČIĆ: Naša stara vjera

Što je uopće bila vjera za Slavene prije prihvaćanja kršćanstva, što znači da je nešto sveto, kakva je bila slavenska pretkršćanska obrednost, koji su bili glavni bogovi i kakav je bio njihov međuodnos? Na koncu, koliko prežitci te stare vjere obilježavaju nas današnje? Sve su to pitanja koja se u ovoj knjizi znanstveno utemeljeno, a opet čitko i prijemčivo, raspravljaju i tumače. Svijet Peruna, Velesa, Mokoši, Jarila i Morane – Jure i Mare – razotkriva nam se ovdje u mnogobrojnim svojim inačicama i ostavlja nas bez daha kada spoznamo koliko je još ta stara tradicija prisutna u našim običajima, svjetonazoru, a osobito u jeziku.

Pogled na našu baštinu, na odnos čovjeka i prirode, na toponimiju, dobiva ovom Katičićevom knjigom, kao i onima koje su joj prethodile, sasvim novo značenje.

 

Midhat Ajanović-Ajan: Dva muža Karoline Lotman


MIDHAT AJANOVIĆ – AJAN: Dva muža Karoline Lotman

Radnja romana smještena je u mirno naselje u predgrađu Göteborga. Karolina Lotman je umjetnica koja živi u takozvanoj zajednici poliamori s dva muža, Simonom i Haraldom. Jednog jutra Karolina je nađena otrovana u svom stanu.

Kroz roman pratimo dvije paralelne istrage Karolinine smrti: jednu koju vode znatiželjni Karolinini susjedi, bračni par Mirela i Enver i drugu, onu policijskog inspektora Larsa Dahlina.

Kritika suvremene civilizacije i postmodernog životnog stila u ovom rukopisu prožeta je nadrealnim humorom i ironijom, nostalgijom, kontemplacijama o kulinarstvu, literaturi i modernoj umjetnosti, ali prije svega ljubavlju za ljude, životinje i život kao takav.

Ovim posljednjim romanom, Dva muža Karoline Lotman (2017), Ajanović se djelomice tematski okreće kriminalističkom žanru, koji mu očito leži, pletući fabulu oko rasvjetljavanja zagonetnog ubojstva kontroverzne umjetnice Karoline Lotman.

 

Kestutis Kasparavičius: Lijenozemska

KESTUTIS KASPARAVIČIUS: Lijenozemska

Lijenozemska je priča o zemlji u kojoj je zabranjeno raditi, gdje je sve prepuno slatkiša, gdje su prozorska stakla napravljena od šećera i gdje odjeća raste na drveću. Njeni su glavni junaci mačići Mjaukalo Lijenić, Predilica Sladokusić i Drijemalo Okruglić, a autor kroz 15 poglavlja priča o njihovim zgodama na proputovanju.

Kroz ovu knjigu saznajemo gdje se Lijenozemska nalazi, kako proći kroz zidine od rižinog pudinga, koja to prometna pravila vrijede u zemlji za lijenčine, kakav je to Tortograd, gdje raste Stabloled i koliko se puta u Lijenozemskoj slavi Uskrs.

Glavni će se junaci u svojoj avanturi susresti s neobičnim likovima i događajima, a priču krase Kestutisove prepoznatljive ilustracije, koje su doživljaje mačića učinile još zabavnijima.