Oznaka: kestutis kasparavičius

Objavljeno od — Komentiraj

Razgovor s piscem: Kęstutis Kasparavičius (Podvodna priča)

Na dalekom sjeveru Europe, na obali Baltičkog mora nalazi se Litva, najrasprostranjenija baltička zemlja koja posjetitelje iznenađuje svojom prirodnim i kulturnim ljepotama. Država je to s oko 3 milijuna stanovnika, a glavni grad Vilnius smješten je blizu granice s Bjelorusijom i broji tek oko 500 tisuća stanovnika.

Starije generacije možda još pamte Šarunasa Marčulionisa i Rimasa Kurtinaitisa, košarkaške idole iz 90-ih, a oni mlađi nešto poznatiji košarkaški klub Žalgiris, ali Litva nudi više osim očaravajućih baroknih fasada i košarke; u Aukštadvarisu, malom selu u blizini glavnog grada 1954. rodio se cijenjeni litavski dječji pisac i ilustrator – Kęstutis Kasparavičius, danas poznat diljem Europe i na Dalekom istoku.

U početku je ilustrirao autore klasike, poput H. C. Andersena, C. Collodija, E. T. A. Hoffmana i F. Dostojevskoga, ali s vremenom se pomalo umorio te se odlučio okušati u stvaranju vlastitih djela. Priliku za to dala mu je mala izdavačka kuća iz Tajvana, Grimm Press kada su odlučili objaviti dobrotvornu knjigu za djecu – žrtve potresa. Njegova prva autorska priča “Songman” toliko se svidjela uredniku, da mu je predložio da napiše i ilustrira još smiješnih priča koje će objaviti.

Danas je Kęstutis Kasparavičius najbolji litavski pisac i ilustrator za djecu i veliki promotor svoje zemlje u svijetu. Zahvaljujući prevoditeljici s litavskog, Mirjani Bračko, Ibis grafika je do sada objavila 13 autorovih knjiga, od kojih su dvije uvrštene u projekt poticanja kritičkog čitanja Naša mala knjižnica – Lijenozemska i Podvodna priča.

U nastavku pročitajte razgovor s Kęstutisom Kasparavičiusom čija su pitanja pripremili učenici osnovnih škola i njihovi mentori koji sudjeluju u ovogodišnjem projektu NMK.

IV. OŠ BJELOVAR

Pokušavate li svojim knjigama utjecati na čitatelje i ako da, na koji način?

Možda samo malo. Mislim da bi dječje knjige trebale potaknuti djecu na razmišljanje i razvijanje kreativnosti i mašte, postavljanja više pitanja nego davanja odgovora. Ne volim izravnu didaktiku u dječjim knjigama. Sjećam se kad sam bio malo dijete i netko mi je govorio što moram raditi, oduvijek sam želio da to učinim upravo suprotno. Tako obično izbjegavam didaktiku u svojim pričama. Možda ponekad u mojim knjigama možete pronaći neke aluzije ili savjete, ali uvijek ih pokušavam sakriti jer nitko ne voli dosadni moral. Ni dijete ni odrasla osoba.

Možete li nam u nekoliko riječi reći kakav je život u Litvi?

Litva je zemlja u kojoj puno kiši. I zato je zaista sjajno mjesto za sve vrste umjetnika. Jer kad sjedite za svojim radnim stolom i gledate kroz prozor kako pada kiša od jutra do večeri, možete učiniti ništa drugo nego započeti slikati, pisati knjige, crtati ilustracije ili stvarati nešto drugo. Litva je zemlja koja se nalazi daleko od Hrvatske u sjevernoj Europi na obali Baltičkog mora. Broj stanovnika je oko 3 milijuna, pa je to u odnosu na Hrvatsku malo manja država. Imamo kratko ljeto i malo dužu vlažnu, ali ne baš hladnu zimu. U Litvi možete pronaći mnoštvo velikih i malih jezera, plavih rijeka i zimzelenih šuma. Dakle, općenito je zelena i čista zemlja jer ovdje nemamo baš velike tvornice. Ali mi nemamo prave planine, Litva je nizinska zemlja.

Imate li vremena za neki hobi i ako da, koji?

Ponekad nakon posla odlazim na koncerte. Doista sam veliki ljubitelj stare glazbe: posebno renesanse i ranog baroka. Glazbu slušam gotovo cijelo vrijeme dok radim. Volim ponekad i sam peći kolače. Međutim, da kažem istinu, volim ih pojesti još više. Moja 3 najdraža kolača su: kremšnita, klasični cheesecake i jednostavna torta od jabuka.

OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA PETROVSKO – PODRUČNA ŠKOLA SLATINA

Zašto ste napisali Podvodnu priču? (Helena Vučilovski, 2.a)

Postoje mnoge priče o životu na kopnu, a svega nekoliko o podvodnom životu. Unatoč tome, pod vodom u dubokim morima i oceanima živi puno vrlo zanimljivih stvorenja poput riba, hobotnica, lignji, kitova, morskih zvijezda, morskih ježeva ili kamenica. A o njima znamo vrlo malo. Posebno o onima koji žive jako duboko na dnu mora. Zato sam odlučio otkriti neke od mnogih tajni podvodnog života. A ova knjiga govori i o prijateljstvu vrlo različitih bića.

Kako započinje Vaš uobičajeni dan? (Lana Ovčariček, 2.a)

Ja sam slobodni umjetnik od 1986. godine, tako da već 35 godina upravljam svojim vremenom. Neki se kolege konstantno žale kako je teško natjerati se da radiš kad nemaš strogog šefa pored sebe. Slažem se da ponekad može biti prilično teško, a ponekad se jednostavno morate malo prisiliti. S druge strane, velika je prednost imati slobodne ruke za upravljanje vremenom na način koji želite. Moj svakodnevni raspored je vrlo lak: probudim se u 7 ujutro i počnem raditi u 9 sati. Ja sam prava rana ptica i ne volim raditi do kasno. Tako uvijek pokušavam završiti svoj radni dan do 18 sati. Nakon večere odlazim u svoju svakodnevnu večernju šetnju. Živim u starom gradu Vilniusu i doista volim one kasne šetnje donjim uskim ulicama starog grada. Pomaže mi da se opustim i počistim glavu nakon dugog dana. I najvažnije je da mi mnoge moje priče i ideje padnu na pamet upravo tijekom tih šetnji.

Pišete li danju ili noću? (Niko Podgajski, 2.a)

Obično spavam noću i radim danju. Najbolje vrijeme za ilustracije su jutarnji sati. Poanta je u tome što crtanje akvarelom zahtijeva vrlo dobru rasvjetu, a najbolja rasvjeta za to je prirodno dnevno svjetlo. Ali ponekad, posebno u kasnu jesen ili zimu, dan je vrlo kratak i mutan. Tako je najbolja sezona za ilustraciju definitivno proljeće i ljeto. U zimskom vremenu obično pišem.

Jeste li u kojem trenutku htjeli odustati od pisanja? (Karlo Zrinščak, 2.a)

Ne još!

OŠ MATIJA GUBEC MAGADENOVAC – PŠ MARIJANCI

Koliko ste knjiga napisali? (Fabian Popović, 3. razred)

Napisao sam već 18 knjiga. Ilustrirao sam 66 knjiga, uključujući onih 18 knjiga za koje sam tekstove napisao sam.

Gdje radite posao književnika? Kod kuće ili imate ured? (Eva Dorkić , 3. razred)

Nikada u životu nisam imao ured ili umjetnički studio. Uvijek radim u mjestu u kojem živim. Sjećam se vremena kad smo živjeli u našoj velikoj kući u šumi. Tako sam tamo živio i radio sa svom obitelji: suprugom, četvero djece i psa. Nikada  ih nisam uznemiravao, ali nisu ni oni mene ometali. Napisao sam mnogo priča o našoj kući i vrtu. A posebno sam zahvalan našem psu na podršci: dok sam pisao ili ilustrirao svoje knjige, pas je puno pridonio dok je cijelo vrijeme spavao ispod mog radnog stola.

Jeste li voljeli čitati kao mali?  (Jana Pandurić , 3. razred)

U djetinjstvu sam čitao puno knjiga i vrlo različitih knjiga. Zapravo su to sve bile knjige koje sam mogao naći u maloj knjižnici naše osnovne škole. Naravno, u to vrijeme to nije bio veliki izbor dječjih knjiga u odnosu na danas. Međutim, uvijek sam mogao pronaći nešto zanimljivo za mene. Mogu vam sa sigurnošću reći da je moja omiljena knjiga bio Medvjedić Winnie  (Winnie the Pooh) autora A. A. Milne. Bilo je to u prošlosti kad sam bio dijete, zatim u studentskim vremenima i to mi je još uvijek jedna od najdražih knjiga. I jako mi se sviđa Pinnochio od Carla Collodija. Uzgred, to je samo jedna knjiga koju sam već dva puta ilustrirao (crtao potpuno različite ilustracije).

OŠ BRŠADIN

Jeste li kao mali htjeli biti pisac? (Sara Ponjević)

Ne sjećam se točno koliko različitih zanimanja mi se sviđalo kad sam bio dijete. Neka od njih su: mornarički kapetan, pilot, sladoledar, pa čak i električar. Ono čega se sjećam je da sigurno nisam htio biti ilustrator ili dječji pisac.

Jesu li Vaši likovi izmišljeni ili imaju neke veze sa stvarnosti? (Sara Ponjević)

Pričajmo malo o mojim kratkim pričama. Nadam se da je netko od vas pročitao moje kratke priče: Budalaste priče i Kratke priče. Knjige kratkih priča koje sam napisao i ilustrirao kad sam živio u svojoj šumskoj kući. Sve su priče uglavnom o našoj kući, o mojoj obitelji i različitim stvarima u našoj kući. Tako da su te priče vrlo realistične i sve ono o čemu sam pričao imao je stvarne prototipe: moj radni stol, televizor, hladnjak, kamin, WC, cipele, usisavač, četkica za zube, voće, luk, jagode, ruže i sav kuhinjski alat.

OŠ GORNJE VRAPČE

Kako Sunce može pasti s mjesta? (Rafael Sreš, 3.a)

U fantastičnim knjigama, posebno dječjim knjigama, može se dogoditi puno čudnih, pa čak i čudesnih stvari. Čuda koja je teško zamisliti. U knjigama je moguće sve. I to ne samo u knjigama. U našoj mašti ne postoje nemoguće stvari. Ponekad je stvarni svijet samo premali za nas.

Kako hobotnica može imati naočale? (Rafael Sreš, 3. a)

Kupio ih je u trgovini podvodnih naočala. Dobio ih je za posebnu cijenu na sezonskom popustu, a napravljene su isključivo za njega. Dakle, cijena je bila 8 malih ružičastih morskih školjki.

Što se dogodi s ljudima koji su u zrakoplovu koji padne u more? (Sara Gorički, 3. a)

Odgovor je vrlo jednostavan, jer to nije običan avion. U stvari, to je avion koji se zove bespilotna letjelica. To znači da je riječ o zrakoplovu bez ljudskog pilota. Poput drona samo mnogo većeg.

Jesu li ribice vidjele morske sirene? (Petra Kolić, 3. a)

Da, ribice su sigurno vidjele sirene. Živimo na kopnu i ne možemo ni zamisliti što se sve događa u morskim dubinama. Podvodni svijet pun je tajni. Da budem iskren, nikad u životu nisam vidio sirene, ali siguran sam da žive negdje u dubokoj vodi.

OŠ OROSLAVJE

Koju ste priču prvu napisali i kako je nastala, prema stvarnom ili izmišljenom događaju? (Lota Belošević, 3. c)

Mnogo godina radio sam kao ilustrator s izdavačem Grimm Press iz Tajvana. 2002. godine Grimm Press objavio je knjigu sa dobrotvornim namjerama za djecu žrtve potresa. Umjetnici iz cijelog svijeta zamoljeni su da pošalju jednu ilustraciju sa svojim kratkim tekstom. Tako sam stvorio svoju prvu kratku priču Songman. Dakle, Songman je prva priča koju sam napisao. Ubrzo nakon toga napisao sam još ovakvih priča i ubrzo se pojavila moja prva knjiga kratkih priča pod nazivom Budalaste Priče. I samo želim dodati da su moje prve tri knjige objavljene prvo ne na mom materinjem litavskom jeziku, već na kineskom.

OŠ ANTUN I STJEPAN RADIĆ, GUNJA

Odakle vam inspiracija za Podvodnu priču? (Asya Ahmetović, 2. a)

Ako pogledate likove dječijih knjiga, zasigurno ćete primijetiti činjenicu da su najpopularnije životinje medvjedi, mačke, zečevi, psi ili druge slatke životinje. Ali sigurno nije riba. Samo sam pomislio zašto su ribe gore od ostalih stvorenja?

Hoće li uskoro izaći vaša nova napisana knjiga? (Indira Zahirović, 2. a)

Da, upravo sam završio svoju novu slikovnicu. Naslov je „Božić! Božić!” pa je ova knjiga očito o Božiću. Sastoji se od 11 kratkih priča. A tema je kako različite životinjske obitelji u svijetu slave Božić. U ovoj knjizi možete pronaći priče o medvjedima, mačkama, zečevima, ribama, vjevericama, pa čak i o kitovima. Tu možete pronaći i mnoštvo slika s velikim brojem sitnih detalja. Ova bi se knjiga trebala pojaviti na litvanskom jeziku sljedećeg rujna. A u Hrvatskoj je izašla slikovnica Drhturavi vitez, o hrabrom pačiću Antunu.

OŠ IVANA MAŽURANIĆA, ZAGREB

Koliko ste raznih mora vidjeli u životu?

Čim se sjetim nije ih mnogo. Vidio sam Baltičko more, Kuronsku lagunu, Sjeverno more, Norveško more, Gdanjski zaljev, Biskajski zaljev, Sredozemno more, Jadransko more, Perzijski zaljev, Žuto more, Istočno Kinesko more, Japansko more, Labradorsko more, Karipsko more i zaljev Meksiko.

Je li po Vašoj slikovnici snimljen film? Bio bi to stvarno odličan crtić!!!

Ne još, ali mislim da je to dobra ideja. Stvarno bi mi se svidjelo.

OŠ MAHIČNO

Kada Vas je počelo zanimati pisanje i crtanje i zašto?

Prije nego što sam se odlučio biti ilustrator, studirao sam deset godina glazbu (klasa izvođenja zbora) u umjetničkoj školi M.K. Čiurlionis u Vilniusu. U školi sam volio svirati klavir i pjevati, ali nisam volio baš dirigirati. Bio sam stidljiv dječak i osjećao sam se vrlo nelagodno stojeći pred velikim mnoštvom ljudi. Imao sam i zaista jaku scensku tremu. Kad sam završio školu jednostavno sam osjetio da bih trebao naći drugi način za sebe. Nakon što sam odustao od posla dirigenta zbora, shvatio sam da je posao umjetnika ono što sam oduvijek trebao biti. Tada sam slijedio svog starijeg brata i započeo studij na umjetničkoj akademiji u Vilniusu. Nakon što sam diplomirao na Akademiji umjetnosti, odmah sam počeo ilustrirati knjige. To radim gotovo 40 godina i zbog toga sam još uvijek vrlo sretan.

Što ste bili prije: pisac ili ilustrator?

Kao što sam ranije spomenuo, prvo sam počeo s crtanjem ilustracija, a pisac sam postao vrlo kasno – kad sam imao skoro 50 godina. Ali ako želite početi pisati sami, ne morate čekati da navršite 50 godina. Možete početi pisati odmah. Pogotovo ako u glavi imate puno ludih i fantastičnih priča.

Volite li više čitati knjige ili gledati filmove?

U djetinjstvu i mladoj dobi čitao sam puno knjiga. Bio sam veliki ljubitelj knjiga i kad sam bio student Umjetničke akademije, ali i kasnije. Ali sada čitam gotovo isključivo dječje knjige. I naravno da volim gledati filmove. Tijekom tog dugog razdoblja karantene gledao sam puno zaista sjajnih filmova, uključujući svih 26 filmova o Jamesu Bondu.

Pitanja sastavili: Valentina Horvat, Lorenzo Ivka, Matej Laić, Borna Mauzer, Jakov Mihalić, Niko Palajsa, Regina Sušilovic, Gabrijel Vrbančić, Karla Zdelar, Ivan Žgela

Objavljeno od

NOVO: Drhturavi vitez, Kestutis Kasparavičius

Osebujni litavski ilustrator i pisac za djecu, Kestutis Kasparavičius napisao je još jednu zgodnu i poučnu priču, o pačiću Antunu i njegovom viteško djelu koje se zbilo jedne lijepe zime u gradu Patkogradu.

U priči “Drhturavi vitez” pačić Antun kroz prozor čeznutljivo promatra navučene zastore lijepe patkice Križuljice. Nije lako osvojiti srce voljene dame! Čim se na nebu pojave prve pahulje i dođe zima, rijeku u Patkogradu prekrije svjetlucavi led.

Vrijeme je za klizaljke! Antun će zgrabiti svoje i požuriti na klizalište, kako bi privukao pozornost lijepe patkice. Nije važno što ne zna poput leda letjeti po ledu i što nema svjetlucavo perje. U ovoj priči nije najvažnija ljepota, već dobro i plemenito srce.

Objavljeno od — Komentiraj

Slikovnice za ljetni odmor

Donosimo vam još jedan kratki, ali slatki pregled slikovnica i dječjih knjiga koje su idealne za ljeto i u kojima možete uživati čitajući djeci ili s djecom.

Kestutis Kasparavičius (tekst i ilustracije): Podvodna priča

Poznati litavski pisac i ilustrator za djecu Kestutis Kasparavičius u knjizi Podvodna priča odvodi nas pod vodu gdje osam veselih ribica uz pomoć Hobotnice uređuje more koje je poslije oluje ostalo u neredu. Riječ je o još jednoj duhovitoj i neobičnoj priči osebujnog autora čiji je stil prepoznatljiv diljem svijeta, a svaka njegova priča plijeni pažnju čitatelja svih generacija. Podvodna priča jedna od šest knjiga namijenjenih školskom uzrastu koje su uvršteni u projekt poticanja kritičkog čitanja Naša mala knjižnica 2019./20.

Julia Donaldson, ilustrirao Axel Scheffler: Pužica kitova družica

Znatiželjna pužica koja živi na hridi kraj mora silno želi vidjeti svijet. Želja će joj se ostvariti zahvaljujući grbavom kitu koji joj ponudi prijevoz i avantura može početi. Na putu će ih dočekati očaravajući prizori i nepregledna prostranstva, sve do trenutka kada se kit nasuče na obali. Lako pamtljivi stihovi Julije Donaldson i fantastične ilustracije Axela Schefflera, oduševit će vas u svevremenskoj priči Pužica kitova družica koja govori o prijateljstvu, hrabrosti i važnosti očuvanja prirode.

Julian Tuwim, prepjevao Enes Kišević, ilustrirala Valentina Supanz Marinić: Gospodin Mališkijević Malicki i kit

Enes Kišević prema prijevodu Jasmina Novljakovića prepjevao je jednu od najpoznatijih pjesama velikana poljske književnosti Juliana Tuwima, Gospodin Mališkijević Malicki i kit. Tuwim u pjesmi na vedar i duhoviti način oslikava lik simpatičnog gospodina Mališkijevića koji putuje u orahovoj ljusci i na putu susreće golemu morsku neman. Dopadljive ilustracije mlade akademske slikarice Valentine Supanz Marinić nadovezuju se na komičnu notu teksta čini tako umjetnički zaokruženu tekstualno-slikovnu cjelinu.

Tamara Bakran, ilustrirala Margareta Peršić: Ruša je slutila

Tamara Bakran stvorila je lik divne, maštovite i znatiželjne djevojčice Ruše koja se jednog jutra probudila i slutivši pustolovinu koja je čeka krenula iz kuće. Na putu je srela brojne zanimljive životinje i mistična bića koje je oslikala poznata ilustratorica, lutkarica i pripovjedačica Margareta Peršić. Ova nježna i bajkovita priča osim literarne i umjetničke, u sebi nosi i edukativnu vrijednost jer djecu potiče na usvajanje novih znanja. Slikovnica Ruša je slutila nalazi se na listi knjiga za vrtićku dob koje su dio projekta poticanja kritičkog čitanja Naša mala knjižnica 2019./20.

Objavljeno od — Komentiraj

Deset dobrih razloga za čitanje i knjige koje to potvrđuju

Ljeto je pred nama, a to znači više slobodnog vremena i prostora za odmor i opuštanje. Završetak školske godine posebno veseli djecu, ali istovremeno zadaje muke njihovim roditeljima koji se pitaju kako na najbolji način organizirati slobodno vrijeme svoje djece.

Između brojnih ljetnih aktivnosti, kreativnih radionica, igraonica i kampova koji se nude, predlažemo da vaše dijete ipak nađe vremena za čitanje jer su dobrobiti čitanja višestruke. Donosimo vam 10 dobrih razloga za čitanje i knjige koje to potvrđuju.

  • Čitanjem se razvija rječnik

Čitanje je jednako važno kao i tjelovježba. Ako samo 15 minuta u danu odvojimo za neku fizičku aktivnost, činimo dobru stvar za svoje zdravlje. Isto vrijedi i za čitanje. Kao što nastojimo djeci usaditi zdrave navike, isto trebamo činiti kada je riječ o čitanju jer ono kao ni pisanje, nije nešto s čime se rađamo. Čitanje je vještina koju trebamo usvojiti i zato je važno početi već od prvog dana djetetova života. U serijalu slikovnica Priče iz Žirove šume, Julie Donaldson, upoznajemo stanovnike Žirove šume koje očekuju brojna iznenađenja. Duhovite i lako pamtljive rime u kombinaciji s veselim ilustracijama i prozorčićima na otvaranje, idealno su štivo za najmlađe koje želimo uvesti u zabavan svijet slova i brojeva.

  • Čitanjem se razvija mašta

Sve manje djece čita knjige i sve je manje roditelja koji čitaju knjige djeci. Unatoč „crnoj“ statistici koja govori o padu čitanosti, nema opravdanog razloga zašto odrasli ne bi trebali čitati svojoj djeci. Zajedničko čitanje pozitivno utječe na razvoj djece. Upoznajući svijet kroz slikovnice i knjige, djeca razvijaju maštu koja pruža bezbroj mogućnosti i oblikuje ih u osobe koje će jednog dana mijenjati svijet koji nas okružuje. Slovenska spisateljica Ida Mlakar u priči Čarabaralo nudi svoju viziju takvog svijeta u kojem prostor i vrijeme možemo ispuniti čarolijom i pustiti mašti na volju te se tako osloboditi svojih sumnji i strahova.

  • Čitanjem se razvija koncentracija

Najnovija istraživanja pokazuju da u današnje vrijeme konzumiramo više informacija nego prije, oko 100.000 riječi dnevno. Naša je pažnja istovremeno usmjerena na više događaja i zato smo u potrazi za sadržajima koji ne zahtijevaju mnogo dodatnog angažmana i disciplinu kao što je čitanje. Sve više djece ima poteškoće s kontroliranjem pažnje i njenim usmjeravanjem na određeni zadatak. Slikovnice pomažu djeci da slike povežu sa značenjem teksta što pridonosi razvoju pažnje, zaključivanja i pamćenja. Erika Katačić Kožić napisala je priču Medvjedica Marta i šareni planinski čaj i pomoću metafora prikazala ponašanje djeteta s poremećajem pažnje. Priča ne teži tome da ispravlja nečije ponašanje, već donosi situacije u koje se djeca i njihovi roditelji mogu lako uživjeti i u konačnici pobuditi dječju pažnju.

  • Čitanje budi znatiželju

Znatiželja je snažan pokretač djetetovog spoznajnog razvoja. Čitanje pobuđuje dječju znatiželju i radoznalost te otvara nove horizonte na temelju čega djeca obogaćuju znanje o sebi i drugima, kao i svijetu koji ih okružuje. To najbolje ilustrira zbirka Kako je Oskar postao detektiv Andreja Rozmana Roze. Knjiga se sastoji od tri priče u kojima autor opisuje zgode dječaka Oskara koji je tek krenuo u školi i prvi se puta suočava s disleksijom. Zbog nelagode i manjka samopouzdanja dječak nastoji “pobjeći” iz neugodne situacije te odluči da će postati detektiv. Okreće se svijetu oko sebe, a njegovi pokušaji da riješi detektivske slučajeve koji su na granici opasnog i komičnog, u konačnici će prerasti u suočavanje s vlastitim problemima.

  • Čitanjem se razvija empatija

U izboru knjiga i slikovnica za stariju djecu, osim pedagoških i estetskih kriterija, valja voditi računa o tome kakve se poruke prenose djeci u književnom tekstu. Neke će knjige i priče ostati vječne, ali ima i mnogo novih u kojima nas autori žele osvijestiti po pitanju duboko ukorijenjenih društvenih stereotipa. Svi smo čuli za veliku afričku petorku, a jeste li ikad čuli za ružnu petorku? Popularna engleska književnica Julia Donaldson u svojoj komičnoj priči o pet neuglednih životinja prikazuje jednu drugu, većini nepoznatu sliku afričke divljine i uči nas toleranciji i uvažavanju različitosti. Što je lijepo, a što ružno i zašto je važno prihvatiti druge bez obzira na razlike pročitajte u fantastičnoj knjizi Ružna petorka koju krase veličanstvene ilustracije Axela Schefflera.

  • Čitanjem učimo nove stvari

Čitanje pomaže djeci da nauče nove riječi, razumiju njihovo značenje kako bi ih kasnije mogli verbalizirati i koristiti. Zato je važno razgovarati sa svojim djetetom, čitati, pričati priče i uživati u tome. Marijana Križanović, autorica je zbirke pjesama Čarobni kalendar koja je posvećena mjesecima u godini. Stihovi su izrazito poučni, jednostavni i lepršavi te pomažu djeci da lakše upamte ime i karakteristike pojedinog mjeseca. Čitanje pjesmica tako postaje poučno i zabavno iskustvo u kojem djeca uče nešto novo, a tome dodatno doprinose i prepoznatljive ilustracije nagrađivane umjetnice Vande Čižmek.

  • Čitanje vas može razveseliti i nasmijati

Smijeh je najbolji lijek za sve! Smijeh nas preobražava i oslobađa, a knjige koje na duhovit način govore o poznatim životnim pojavama to i potvrđuju. Čitanje nas može razveseliti i nasmijati jer nam nudi pomak u viđenju naše svakodnevnice. Upravo je takva Lijenozemska, knjiga poznatog litavskog pisca i ilustratora Kestutisa Kapsaravičiusa. Ona govori o neobičnoj zemlji u kojoj je zabranjeno raditi, gdje je sve puno slatkiša i u kojoj će se glavni junaci susresti s komičnim likovima i događajima. Prepoznatljiv diljem svijeta po svom originalnom i humorističnom stilu, Kasparavičius ne prestaje oduševljavati i nasmijavati nove generacije čitatelja.

  • Čitanje nas povezuje

Povezanost roditelja i djece jedna je od pretpostavki za poboljšanje djetetova uspjeha. Veoma je važno pružiti djeci poticaj, toplinu i podršku, koju će dijete u kasnijoj dobi prenositi na druge. Čitanje je jedna od aktivnosti koja povezuje roditelje i djecu. Počinje s prvim slikovnicama koje roditelji čitaju djeci za laku noć, a dodatni poticaj bit će onda kada dijete vidi roditelja za knjigom. Slovenska spisateljica za mlade Jana Bauer u knjizi Strašna vila i divlja zima donosi plejadu likova koji će se morati, iz priče u priču, zajedno nositi s brojnim emocijama i slabostima svojstvenim ljudima. Pri tome će se djeca moći lako poistovjetiti s likom glavne junakinje s neobičnim rogovljem na glavi koja je usprkos svojim nesavršenostima prihvaćena od stanovnika Grozne šume i sve ih povezuje.  

  • Čitanjem putujemo kroz prostor i vrijeme

Knjige nam otvaraju nove horizonte i omogućavaju da putujemo kroz prostor i vrijeme. Pri tome je važno napraviti odmak od stereotipa i pristupiti čitanju na zabavan i poticajan način kako bi pobudili dječju znatiželju. Litavski ilustrator i pisac za djecu Kestutis Kasparavičius, napisao je knjigu Bijeli slon koju vole čitati i djeca i odrasli, a govori o dalekim zemljama koje nije moguće vidjeti dalekozorom ili na devetom katu nebodera. Gotova svaka Kestutisova knjiga svojevrsno je putovanje u stvarne i izmišljene krajeve, a susret s neobičnim likovima pruža nam prostor za istraživanje i kritičko razmišljanje.

  • Čitanje nam odvlači misli od problema

Posljednjih godina mnogo se govori o terapeutskim i problemskim pričama. Čitanje takvih priča može doista pomoći djeci u savladavanju teškoća, prepoznavanju osjećaja, ali i pomoći roditeljima u davanju odgovora na pitanja koja djeca postavljaju tijekom svog odrastanja. Slikovnica velikog njemačkog pisca i ilustratora Wolfa Erlbucha Patka, smrt i tulipan ne krije da je smrt kao i njen lik, tema o kojoj valja razgovarati s djecom. Napisana jednostavnim i razumljivim jezikom, potaknut će djecu da iznesu vlastite dojmove o smrti. Erlbruchova jednodimenzionalnost u prikazu likova odlika je autorova stila, koja govori u prilog tome da o smrti i emocijama koje ona uzrokuje treba razgovarati otvoreno i bez okolišanja.

Objavljeno od — Komentiraj

NMK: Aktivnosti u Oroslavju

Pismo iznenađenja stiglo u Oroslavje!

Baš kada smo čitali poglavlje Kako lijenčine slave Uskrs iz knjige Lijenozemska stiglo nam je iznenađenje. I to pismo iznenađenja. Pokušali smo pogoditi tko nam piše, ali nismo uspjeli. Otvorivši omotnicu jako smo se iznenadili. Pismo iznenađenja poslao nam je pisac čiju knjigu čitamo

KESTUTIS KASPARAVIČIUS.

Neobično ime, zar ne?  Pismo je napisano na litvanskom jeziku i ništa nismo razumjeli, ali smo dobili pismo i na hrvatskom. Kestutis živi u Litvi (koristeći atlasu saznali smo ponešto o toj dalekoj zemlji), piše i crta neobične priče za djecu. Pisac nam je poručio da puno čitamo, gledamo, pišemo i crtamo! Poslušali smo ga i rješavali kreativne knjižnice. Zadatak je bio osnovati neobičnu zemlju sa neobičnim pravilima i neobičnim jelovnikom. I tako su osnovane: Bayernova zemlja u kojoj bi svi navijali za isti klub Bayern, Juve zemlja u kojoj bi svi hodali po zidovima, Slatkišzemska u kojoj bi bilo zabranjeno prati zube, Igrozemska u kojoj bi se samo igrali i to na tabletima, Strojozemska u kojoj bi sve radili strojevi i Radištohoćešzemska u kojoj bi živjela samo zvrkasta djeca i bilo bi strogo zabranjeno slušati odrasle, a jeli bi….bolje da ne znate što.

Trećaši & školska knjižničarka